Nevidno kretanje, senka u danu,
Pesma istražuje paradoksalnu prirodu delovanja kao i nedelovanja, ističući kako prekomerno delovanje može dovesti do samouništenja i haosa.
Prva strofa – Pesnikinja opisuje suptilno, nevidljivo delovanje, poput senke koja se kreće tokom dana. Ovo sugeriše da čak i tiha volja u srcu može dovesti do stvaranja, čak i kad spolja vlada mir.
Druga strofa – Ovde se ističe ideja prolaznosti i ciklične prirode stvaranja i uništenja. Ono što je izgradjeno može ponovo pasti, slično talasu koji briše tragove u pesku, omogućavajući da iz pepela nastane nešto novo.
Treća strofa – Pesnikinja upozorava na opasnost prekomernog stvaranja. Kada ruka previše gradi, može se sama srušiti I dovesti do nereda. Tako delo koje je trebalo biti slavljeno postaje žrtva vlastitog viška, učeći nas da preterivanje može dovesti do propasti.
Kroz ove stihove, pesnikinja naglašava važnost ravnoteže izmedju delanja i nečinjenja, sugerišući da
prekomerno delanje može biti jednako štetno kao i nečinjenje.
Follow Us
Were this world an endless plain, and by sailing eastward we could for ever reach new distances